Učenici osmih razreda posjetili su Institut "Ruđer Bošković", Hrvatski sabor i nezaobilaznu izložbu Pabla Picassa.Iako su mnogi od njih u Zagreb krenuli s dozom nepovjerenja, osim nastavnih sadržaja, oduševilo ih je, naravno, i slobodno vrijeme koje su iskoristili za upoznavanje hrvatske metropole. Sedmaši pak su bili na HRT-u, također na izložbi velikoga umjetnika, ali i u Zoološkom vrtu. Svi se slažu da ovakva putovanja u Zagreb, pa i druge krajeve naše domovine, treba ponoviti i više puta. Iznosimo dojmove jednoga od učenika 7. razreda koji je na papir prelio svoje dojmove s putovanja: 

Terenska nastava u Zagrebu

Koliko mi je god teško ranojutarnje ustajanje, toliko ipak volim izlete. Pomisao na izlet, i još k tome na dan bez nastave, učinila me u trenu potpuno budnim. Odmah sam se spremio.

Polazak je dogovoren u 8 sati, a okupljanje kod škole. U autobusu žamor i vika. Veselo raspoloženje nas, putnika. Jutro prohladno, pravo proljetno. Sunce nas je grijalo kroz staklo autobusa koji je jurio autocestom prema Zagrebu. Stigli smo točno prema planu, u 10 sati. Cilj nam je bio pobliže upoznati HRT te vidjeti neke od svjetski poznatih slika umjetnika Picassa. Prvo smo posjetili zgradu Hrvatske radiotelevizije. Vodič nas je dočekao pred vratima. Zgrada u koju smo ulazili bila je lijepa, sva u staklu. Uzbuđenje je raslo. Očekivao sam nešto posebno. Krenuli smo dugim hodnikom. Na zidovima su visjele fotografije poznatih osoba s naše televizije. Prvo smo ušli u prostore Hrvatskoga radija. Dojmila me se njihova „gluha soba“. U njoj se zvuk prigušuje i jedva se čuje jer je obložena spužvom. U studiju Dnevnika zatekli smo puno kamera i veliki radni prostor. Doznao sam da voditelji Dnevnika pored kamera imaju tekst koji mogu čitati. Potom smo vidjeli i najveći studio na HRT-u. U njemu se trenutno snima emisija Do posljednjeg zbora. Izašli smo iz ogromne zgrade i uputili se prema Klovićevim dvorima na izložbu svjetskoga umjetnika Pabla Picassa. Vodičica nam je putem pričala o slikama koje ćemo vidjeti, tako da je napetost rasla. Vrlo uzbuđeni stigli smo pred galeriju. Ušli smo i imali privilegiju razgledati mnoge umjetnine koje vrijede milijune kuna. Zapanjeni tolikom ljepotom, shvatili smo da je ovo možda bio jedini put da vidimo te slike.

U popodnevnim satima krenuli smo prema Zoološkom vrtu. Stali smo na dva sata, da se zabavimo i odmorimo. Budući da je bio lijep dan, šetali smo uokolo. Ptice su nas dočekale svojom proljetnom pjesmom. Stari je nosorog pospano zijevao dok je lav neumorno jurio oko ograde. Majmuni nas baš i nisu previše doživljavali, kao da su se pravili važni. Tuljani su u svom bazenu izvodili razne akrobacije. Čuli smo kako čuvar govori: „Edita, daj maši!“, i ona je mahala. Pa opet: „Edita, još jednom, molim te!“ i ona je opet mahnula. Tako smo se do suza nasmijali.

Vrijeme je brzo prolazilo i mi smo se počeli okupljati da bismo oko 17 sati krenuli kući. Autobus je bio oaza zabave. Svi smo bili veseli i sretni, puni novih iskustava.

                                                                                                        Dominik Jambrošć, 7. d