Prvi posjet bio nam je u HE Dubrava u kojoj su učenici upoznali pojam turbine, razgledali pogon rada i čuli zvukove strojeva. Popeli su se na vrh hidroelektrane i vidjeli „međimursko more“ – akumulacijsko jezero i solarne panele koji opskrbljuju cijelo Međimurje električnom energijom. Put su nastavili prema Marini Prelog gdje su se kratko okrijepili i krenuli prema Spomen parku naftaša u Peklenici gdje nas je dočekala gospođa Lucija s odličnim predavanjem o povijesti nafte. Učenici su mogli vidjeti njezino ključanje i crnu gustu tekućinu na svoje oči. Peklenica je dobila ime po nafti (pekel). Krenuli su dalje prema Spomen domu rudarstva u kojem nas je srdačno dočekao gospodin Zoran Turk i detaljno nas uputio u povijest rudarstva kroz predavanje i kratke filmove. Učenici su uživali u slušanju i novom znanju. Saznali su da se ugljen prevozio huntima, nizom vagona kroz uske tračnice, da je život rudara svakodnevno podilazio opasnostima za vlastiti život, da je zaštitnica rudara sveta Barbara itd. Ulaz u rudnik naziva se cimper što je danas i logo Spomen doma.

Put su nastavili prema Štrigovi, crkvi svetog Jeronima koji slavi svoj dan 30. rujna svake godine. Gospodin Josip Mikec nas je dočekao i ispričao zanimljivu priču o povijesti Štrigove: prvobitni naziv sela bilo je Stridon, da se godišnje proizvede 12 milijuna litara vina. Ctkva svetog Jeronima oslikana je freskama Ivana Rangera koji je koristio boje iz prirode (voće, biljke, životinjska krv). Crkva ima čvrste zidove pa je u potresu ostala neoštećena, osim dijela propovijedaonice koja je kasnije obnovljena. S novim informacijama krenuli su dalje put Mađerkinog brega. Nakon kratke stanke, popeli su se na vidikovac s kojeg se za lijepog vremena vidi sve do Sljemena, ali se vidik prostire i kroz četiri države (Austrija, Slovenija, Mađarska i Slovačka). Na vidikovcu su prikazane strane svijeta i udaljenost od nekih gradova. Učenici su mogli kupiti pokoji suvenir za uspomenu.

Nadalje, iako umorni, sa željom su krenuli prema posljednjim posjetima. Kovačnica Horvat ih je oduševila jer su uživo mogli vidjeti kako se u peći pali vatra i kova željezo. Bilo im je bučno, ali osmijeh s lica nisu skidali. Zadnja postaja bila im je u Dunjkovcu, Štrekari. Domaćini su nam ispričali priču o čovjeku koji je dežurao na tom mjestu i ručno dizao i spuštao rampe. Ušli su u pristigle prostorije i vidjeli stari bicikl, telefon, prometne znakove i sl.

Bogatiji za nove informaciji i puni dojmova, sretno su se vratili svojim domovima!