GLOBALNO ZAGRIJAVANJE    

Globalno zagrijavanje je gotovo neprimjetan rast temperature na Zemlji, a pretpostavlja se da ga uzrokuje čovjek. Znanstvenici imaju dokaze da je temperatura u proteklih 100 godina porasla za 0,5°C, a sadašnja brzina rasta temperature procjenjuje se na 0,3°C po desetljeću. Ako bi čovjek nastavio onečišćavati atmosferu ovakvom brzinom, Zemlja bi do 2070. godine mogla postati toplija za 3°C. Tada bi nastupilo najtoplije razdoblje u posljednja 2 milijuna godina.

 EFEKT STAKLENIKA 

   Uzrok neprestanom rastu temperature na Zemlji povezuje se s tzv.”efektom staklenika”. Naime, zagrijavanje atmosfere slično je zagrijavanju staklenika. U stakleniku, kratkovalno zračenje Sunca prolazi skoro nesmetano kroz staklo. Zagrijano tlo i biljke zrače dugovalno zračenje koje ne prolazi kroz staklo jer je ono za nju nepropusno. Na taj se način grije zrak u stakleniku. U stvarnosti, zbog onečišćenja zraka (npr. CO2) koji se nakupljaju u atmosferi, smanjuje se propusnost atmosfere, tako da sve manji dio toplinskog zračenja odlazi u svemir. Posljedica toga je zagrijavanje nižih slojeva atmosfere i Zemljine površine. Tu pojavu nazivamo “staklenički efekt”.

 STAKLENIčKI PLINOVI 

   Plinovi koji uzrokuju zagrijavanje Zemljine površine nazivamo “staklenički plinovi”.
To su, prije svega: ugljični dioksid (CO2), metan (CH4), freoni ili klorofluorougljici (CFC), te dušikovi oksidi. Ugljični dioksid je prirodni sastojak Zemljine atmosfere i stalno ga proizvode životinje, a uklanjaju biljke. Medutim, ugljični dioksid nastaje i izgaranjem goriva, primjerice drva, ugljena, nafte i plinova. Porastom svjetskog pučanstva, a s tim u vezi i većom potrošnjom tih goriva, koja su ujedno i postala glavnim izvorom energije, povećalo se ispuštanjem ugljičnog dioksida u atmosferu. Porast udjela ugljičnog dioksida vezan je i uz povećanje broja automobila koji koriste naftu kao izvor energije, broja tvornica , prije svega termoelektrana, ali i pojačano krčenje prašume sječom i paljenjem. Osim ugljičnog dioksida i dušikovi oksidi potječu iz ispušnih automobilskih plinova. Metan u prirodi proizvode bakterije iz porodice Metanobakteriacee, a žive u jezerskim talozima, kanalizacijskom mulju, ali i u utrobama ovaca i goveda. Metan je u stvari krajnji proizvod njihova disanja. Smatra se da metan što ga proizvode domaće životinje značajno utječe na atmosferu. U polarnim krajevima metan zaostaje u trajno smrznutom tlu, koji se zbog globalnog zagrijavanja i topljenja leda oslobada u atmosferu. Pretpostavlje se da je količina metana u atmosferi u proteklih sto godina porasla za 100%. Freoni su kemijski spojevi koji se koriste za rashladivanje (hladnjaci, zamrzivači), izolaciju i punjenje sprejeva. Poznato je da oni razaraju ozonski sloj koji štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog zračenja. Medutim, manje je poznato, ali zato vrlo važno, da oni izazivaju i zagrijavanje atmosfere, jer su i sami “staklenički plinovi”.

  Prema procjenama za 2000. godinu najveći udio medju “stakleničkim plinovima” ima ugljični dioksid, s više od 50%. Slijede metan (20%), freoni (18%) i dušikovi oksidi (10%).

 

 POSLJEDICE GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA 

   Neprekidno povećanje temperature na Zemlji uzrokuje promjenu klime. Kako klima postaje toplija pojačava se opasnost od širenja pustinja, što se upravo zbiva u Sahelu podsaharske Afrike. Za promjenjivu klimu tipičan je i porast broja uragana, a posljedice toga već se osjećaju. I poplave su jedna od posljedica globalnog zagrijavanja. One nastaju otapanjem snijega i leda na planinama i u zaledenim jezerima. Zbog globalnog zagrijavanja počeo se otapati trajno smrznuti sloj zemlje na površini alpskih planina. Prosječne temperature u europskim skijalištima porasle su 1°C u posljednjih 15 godina, što prijeti katastrofama: lavinama, odronima zemljišta, klizištima i poplavama. Zbog toga se tijekom idućih desetljeća očekuje trajno zatvaranje većine najpoznatijih europskih skijališta. Globalno klimatsko zatopljenje može dovesti i do topljenja ledenih kapa, a možda je ono već i nastupilo. Naime, pukotina koja se pojavila u zapadnoantarktičkom ledenom pokrovu možda je nastala upravo zbog toga. Otapanje ledenih kapa može imati za posljedice podizanje morske razine, to može ugroziti milijune ljudi koji žive u niskim priobalnim i estuarijskim područjima. Procjenjuje se da razina mora svakih deset godina poraste za 6 centimetara. Ako se zagrijavanje nastavi, more će uskoro poplaviti Rotterdam, London, New Orleans, Veneciju i mnogo drugih gradova.

  ZANIMLJIVOSTI   

 DIREKTNE MANIFESTACIJE ZATOPLJENJA

¤ Tibet - Lhasa je 1998. godine doživjela najtopliji lipanj u zabilježenoj povijesti. 
Temperatura je tijekom 23 dana dosezala čak 25°C.

¤ Fidži - Otok prosječno gubi 15 centimetara obale godišnje u posljednjih 90 godina.

¤ Rusija - U planinama Kavkaza polovica ledenjaka nestala je u posljednjih 100 godina.

¤ Arktički ocean - Područje mora prekriveno ledom se smanjilo skoro za 6% od 1978. 
do 1995.  godine.

¤ Kairo - 1998. donijela je najtopliji kolovoz od kad se zna. Temperatura je 6. kolovoza 
dosegla 41°C.