Sljedećeg dana uslijedili su posjeti najvažnijim lokalitetima i mjestima sjećanja poput Spomen doma hrvatskim braniteljima na Trpinjskoj cesti, Vukovarskoj bolnici, Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, Spomen domu i grobnici na Ovčari… Nakon bolnih saznanja i prisjećanja doživljenih multimedijom ili živim spomenicima, svoje znanje mogli smo pokazati u Školi mira. Naši predstavnici, aktivni Franjo Maček i Roko Farkaš, osvojili su odlično drugo mjesto i pokazali sjajno znanje. 

Sa svih mjesta koja smo posjetili, ponijeli smo istu poruku: poruku neizmjerne ljubavi prema gradu i ljudima, priču o otporu bez ljudstva i streljiva; otporu srcem. Donijeli smo poziv ne na mržnju i osvetu već samo vječni podsjećaj da se ovakvo što više nikad ne ponovi. Čovjek u maskirnom odjelu, ljudina ogromnog srca, naglasio nam je da je u MIRU  i uz trud i volju sve moguće – i učenje, i svladavanje vještina. Rekao je još i da olovka piše srcem, a ne granitnim prahom, i mi smo zato tu da priču o Vukovaru pišemo i proslijedimo dalje…